Zrcalni programi Splita i Dubrovnika

Dva najdugovječnija hrvatska ljetna festivala ove se godine predstavljaju u sličnom ruhu, barem što se dramskog programa tiče. Činjenica da ih financira isto Ministarstvo kulture, slični sponzori, kao i matični gradovi, zasigurno ima utjecaja na tu situaciju. Pitamo se također kakva je i koja je njihova budućnost, no i ta se pitanja postavljaju već godinama, a nude se i mogući odgovori, kao i potencijalni novi produkcijski modeli. S obzirom da živimo u eri maniriziranog, i to potpuno, do neprepoznatljivosti maniriziranog, deformiranog neoliberalnog omnitržišnog kapitalizma, koji sve većim i krupnijim zalogajima jede svoju djecu, zaista se pitamo kakva sve to skupa ima smisla u ovakvim uvjetima. Naša dva najvažnija i najstarija ljetna festivala rođena su u neko sasvim drugo vrijeme i kao da ni oni sami ni publika ne znaju kakvo bi ruho u sadašnjosti nosili i kakvo očekivali. No dobro, vratimo se formi najave dramskoga programa, po komparativnom modelu.

Ovogodišnje Splitsko ljeto reprizirat će Parova Timona Atenjanina

Oba dramska programa imaju po dvije premijere ove godine. Na Splitskome ljetu to su Rebro, tekst Elvisa Bošnjaka, odnosno istoimeni autorski projekt Saše Božića i Ksenije Zec, rađen prema spomenutom predlošku. Premijera je 20. srpnja u Vili Dalmaciji, producenti su Playdrama i Splitsko ljeto. Time se dobio prinos iz suvremenoga scenskog izričaja, napose što se pokreta i plesa tiče, s obzirom na autorski rukopis dvojca, kao i iz suvremenoga dramskog pisma. Drugi naslov pripada svevremenim klasicima, ovogodišnjem slavljeniku, Williamu Shakespeareu. Četiristo pedeseti mu je rođendan, a koliko su ga hrvatska kazališta dosad obilježila, moglo bi se raspravljati. Mogla su i aktivnije. Naši vodeći ljetni festivali to čine, Splitsko ljeto premijerom Othella, a Dubrovačke ljetne igre premijerom Romea i Julije. Othello će u Splitu režirati, u produkciji matične kuće, Eduard Miler, u suradnji s dramaturginjom Žaninom Mirčevskom. U vrlo sličnoj postavi autorskog tima režirao je 2011. na Dubrovačkim ljetnim igrama Sofoklova Kralja Edipa, a naslovnu ulogu, kao i u Othellu, imao je Mislav Čavajda, za koju je dobio i nagradu Orlando. Nadamo se da će biti podjednako uspješan kao Othello.

Od repriznih naslova, tu je još jedan Shakespeare, lanjska premijera Timona Atenjanina, u režiji Georgija Para. Bila je najavljena kao gostovanje i za ovogodišnje Dubrovačke ljetne igre, no zbog izostanka financiranja Hrvatske turističke zajednice, neće ga biti. Drugi je već nekoliko godina na programu, nagrađivana uspješnica Smij i suze starega Splita, autora Ivana Kovačića, u režiji Gorana Golovka te adaptaciji i dramaturgiji Olje Lozice. Poveznica dvaju festivala ove je godine i gostovanje Akademije dramske umjetnosti iz Zagreba, s ispitnom predstavom klase Dolenčić – Molièreovim Tartuffeom. Vjerojatno je riječ o uspjeloj i kvalitetnoj ispitnoj produkciji, daje se šansa mladima da počnu sudjelovati još za vrijeme školovanja na cijenjenim ljetnim pozornicama, a i ne koštaju mnogo, vjerojatno. Mlade je ljude uvijek lijepo gurati, jedino nije dobro kada prevagnu drugi razlozi, pa se protežiranje mladih pretvori u praznu floskulu. Kao primjerice izvrsnost naših sveučilišta. Druga od dvije gostujuće ispitne produkcije Akademije dramske umjetnosti iz Zagreba gostuje samo na Dubrovačkim ljetnim igrama, riječ je o ispitu iz režije baštine, klasi Sršen i Nalješkovićevoj Komediji V. Taj naslov, opet, s obzirom da je vjerojatno riječ o uspjeloj produkciji, čim je uvrštena u program, kad se krenulo u takvu ispitnome tonu, ima smisla biti dijelom programa Dubrovačkih ljetnih igara.

Obnovljeni Ekvinocijo u režiji Joška Juvančića i ove godine na Igrama

Da se logično nastavi nit poveznica dvaju festivala, naslov koji ove godine još jednom spaja Splitsko ljeto i Dubrovačke ljetne igre jest i Barriccov More ocean, u koprodukciji Hrvatskoga društva pisaca i Hrvatskoga narodnog kazališta iz Varaždina, u režiji Mani Gotovac, podnaslovljen Nekoliko zamišljenih prizora prema romanu Alessandra Baricca Ocean more. Vidjet ćemo o kakvim se zamišljenim prizorima radi, a publika će to moći učiniti kako u Dubrovniku tako i u Splitu. Od autentično splitskih produkcija tu je Studio Ludež Predraga Lucića i Borisa Dežulovića, Melodije nafte i tupine. Kazalište Ulysses gostuje sa svojom već dugo izvođenom uspješnicom Cabareta Brecht: Zadrživi uspon Artura Uija u režiji Lenke Udovički.

Dubrovačke ljetne igre stariji je festival, dulje traju, možda s nešto više prestiža u genezi i genealogiji. Autorici članka su, s obzirom da ih sustavnije, stjecajem geografskih okolnosti, prati, poznatije kao fenomen. Što reći, zaista, ove godine o njihovu dramskom programu nego: O Bože, koja sreća da je Shakesepareu ove godine obljetnica rođenja! Koje divno pokriće za eskapizam u izvorne programske postavke, na tragu Spaićeve programske poetike! Mislim da se školarci utječu onoj engleskoj frazi saved by the bell. A o razlozima svega toga sam bi slavljenik rekao: „Bože, je li moguće da je pamet mlade djevojke toliko smrtna koliko i život starca“ – naravno, sve to kroz metaforičke, metonimijske i sinegdoške naočale.

Dakle, Ljetne igre, što reći? Retoričko, ali i ne toliko retoričko pitanje. Nakon lanjske eksperimentalne faze, prvi se put u povijesti festivala nijedna lanjska premijera nije ponovila. To je zaista presedan, vrijedan, usput budi rečeno, oko milijun i pol kuna. Više ili manje. Toliko o kapitalizmu koji, ako pozna prave političare, očigledno ne jede uvijek svu svoju djecu. Neku ostavi i za poslije. Uglavnom onu koja su neko vrijeme mirna i poslušna.

Prvi premijerni naslov, a repriznih iz prošle sezone nema, jest Shakespeareov Romeo i Julija, u režiji Jagoša Markovića, u ambijentu dvorca Skočibuha. Festivalski dramski ansambl, produkcija matične kuće. Drugi je Držićev Dundo Maroje, također ga izvodi festivalski dramski ansambl, u režiji Krešimira Dolenčića. Ravnatelj drame, intendant također, potpisuje i režiju književnih večeri, pripovijetke Ivana Vidića Naplatna stanica, u produkciji Hrvatskoga društva pisaca. U istom, lani započetu nizu književnih večeri, ove nas godine očekuje još jedna, s tekstom Ive Brešana Bez odraza, u režiji Vinka Brešana. Režiju Alessandra Baricca Mani Gotovac već smo detaljnije spomenuli jer gostuje i na Splitskome ljetu, tu je zatim prigodnica na Dan domovinske zahvalnosti, Ratni dnevnik autorice Džemile Bukovice, u režiji Ante Vlahinića, novoizabranoga ravnatelja Kazališta Marina Držića u Dubrovniku. Već tradicionalno gostuje na Igrama i dubrovački studentski teatar Lero, s novim naslovom Pomrčina, prema pismima Ruđera i Anice Bošković. Nije reprizni, nego lani obnovljen naslov Vojnovićev Ekvinocijo u režiji Joška Juvančića, premijerno izveden 2004, na programu do 2008, a lani obnovljen.

U zaključku, što reći nego: bravo za 65. festival! Koncepcije su slične, i ona Igara kao i ona Splitskoga ljeta. U komentarima, između redaka, sve sam rekla, pa je više nego jasno da se o budžetnom, produkcijskom i estetskom promišljanju mora početi voditi računa iz jednostavnoga razloga što sve to mi, porezni obveznici, plaćamo.